MI KREIRAMO UGLED

WE CREATE REPUTATION

Da li je istina da svaki kraj donosi neki novi početak?

Da li je čaša na pola puna, ili do pola prazna? Ne znam za vas, ali ja sam osoba koja vjeruje da se svaki korak, djelo ili odluka u životu dešavaju s razlogom, čak i onda kada se čini da je prilika propuštena, da smo zakasnili ili na gubitku. Kao kod pitanja “Da li je čaša na pola puna, ili na pola prazna?”, odgovor je jasan, a on se uvijek krije u načinu na koji posmatramo situaciju. Evo i dokaza, poslušajte priču!

Prije dvije godine, sticajem čudnih okolnosti, ostala sam bez posla i iako sam po nečijem mišljenju bila u situaciji na pola prazne čaše, moj ugao posmatranja problema mi nije dao da se osjećam tako. Slobodno vrijeme, prilika za promjenu i početak nove kalendarske godine me naveo da potražim ono o čemu sam odavno, vjerovatno nesvjesno maštala. Kada ste sposobni, uporni i otvoreni za promjene, onda se ne plašite potražiti nešto bolje za sebe i izaći iz komfor zone. Ja sam krenula od onih prilika koje su mi se činile najbolje i ljudi koji su mi u ranijem životnom iskustvu ostavili utisak iskrenih, prijatnih i sposobnih pojedinaca. Baš zbog toga sam otkucala kratku poruku poput “Pozdrav, Sonja, kako ste? Ovih dana sam u potrazi za novim poslom, pa ako Vašoj agenciji bude potreban radnik moje struke, bila bih zahvalna kada biste me obavijestili da Vam dostavim biografiju. Srdačno, Bojana”.

Odgovor je uslijedio brzo i jednako iskreno kao i moja poruka “Draga Bojana, iznenađena sam i obradovana ovom porukom, možemo li ove sedmice odvojiti vrijeme za razgovor uz kafu?”. Da, možda mislite da neće svaki razgovor započeti na ovakav način, ali ako ne pokušate, nećete znati da li je postojala prilika. No, da ne dužim, naravno da smo Sonja i ja odvojile vrijeme za kafu i razgovor, kojih je u toj godini, ali i u onoj narednoj bilo sve više i više.

I prije nego što pomislite da samo obje volimo kofein i dobar razgovor, što je istina, ali obje volimo raditi, pomjerati granice i imamo jednu čudnu naviku koje nismo bile svjesne, a ona bi slikovito i poetski glasila “Gdje ja stanem, ti produži! Gdje niko neće, mi ćemo!”. Valjda zbog toga naša saradnja traje i ovog trenutka dok pišem članak o nama, o Sonjinoj Sigmi koja je nastala iz njene ljubavi prema poslu i znanja koje je sticala godinama, o mojoj Zoni razvoja koja je kreirana u mašti i realizovana u nevjerici, kroz koju istovremeno dijelim i stičem novo znanje i iskustvo.

Ovo je priča o profesorici i studentici, poslodavcu i radniku, prijateljstvu i podršci nalik onoj između roditelja i djeteta. Imate li takvu priču u svom iskustvu? Ako imate, onda znate zašto je ovaj članak kruna još jedne uspješne godine iza nas, a ako nemate, evo prilike da otkrijete put za ostvarenje iste.

Postoji još jedna zajednička nota naše saradnje, a to je vjera u mogućnost osnivanja vlastite poslovne prilike i dašak bunta prema mišljenju da na našem podneblju ne postoji prilika za razvoj i potreba ljudi i kompanija da traže pomoć, uče i razvijaju se. Ovakav stav nas je naveo da osmislimo nove pakete usluga za tržište, da pružimo besplatne usluge edukacije i podrške za naše sugrađane, da uđemo u velike kompanije, mijenjamo ih i pomažemo u kreiranju poslovnog imidža, da istražujemo i dolazimo do novih podataka važnih pojedincima, kompanijama ili opštoj javnosti.

Naravno, imamo i mi loše dane, ali kada bi Sonja osjetila pad energije, sumnju u mogućnost realizovanja ideja ili razočarenje zbog neuzvraćene žrtve, ljubavi i povjerenja, ja joj nisam dala da odustane. Šta sam uradila? Skuhala nam kafu i pozvala je na razgovor. Kada sam ja izgubila volju da završim davno započete, a zbog Pandemije odgođene akadamske obaveze ili kada sam pomislila da moje znanje i iskustvo nisu dovoljni za uspjeh, Sonja je skuvala kafu i pozvala me na razgovor. Zašto? Jer smo se vodile onim “Gdje ja stanem, ti produži”! Sonja, uspješna osoba u četrdesetoj deceniji života, sa zvanjem doktora psihologije i iskustvom mnogo većim od toga, je umjela saslušati mene, dvadesetosmogodišnju buntovnicu, upornog Sizifa i sada već mastera psihologije, koji je takođe umio u moru sumnje i želje da odustane saslušati Sonju, obećati joj i ne pokleknuti u realizaciji obećanja. Kao što vidite, naše šolje kafe su uvijek bile na pola pune i eto, valjda, zato smo i uspjele.

Uspjele smo održati i razviti Sigmu, osmisliti i pokrenuti Zonu razvoja.

Uspjele smo stići na pet različitih lokacija po suncu, kiši i snijegu, iako nismo vozači. Uspjele smo završiti akademske obaveze, objaviti radove. Uspjele smo preboljeti povrede, fizičke i emocionalne i ponovo vjerovati sebi i drugima. Uspjele smo završiti započeto i poslati poruku svima onima koji ovog časa sumnjaju u svoje želje i mogućnosti, a ona glasi “Ako zaista želiš, možeš, samo je važno pronaći pravu osobu da pokuša sa tobom, ili te makar podrži u samostalnom putu!”.

Za kraj još jedne duge, turbulentne i neizvjesne godine, kao neizmjernu zahvalnost i podršku, ostavljam ovaj tekst i poruku mojoj neizmjernoj podršci. Takođe, u moje, ali i Sonjino ime, ostavljam ovaj tekst svima vama koji ovog trena mislite da ste nešto izgubili, da ste zastali, koji ste razočarani od pokušavanja, ili se plašite izaći iz komfor zone, koji ste potiskivali svoje snove zarad moranja. Budite iskreni, radite od srca, pokucajte na vrata čak i kada vam kažu da iza nji nema nikoga, vjerujte u sebe i vjerujte u one do kojih vam je stalo. I nikada, ali nikada, nemojte propustiti priliku da popijete kafu i obavite iskren razgovor.

Miran kraj tekuće, kao i uspješnu predstojeću godinu žele vam Sigma Solutions i Zona razvoja, a sa njima Sonja, Strahinja, Bojana i njihovi saradnici!

Autor: Bojana Topić, MA psihologije